Moja priča
Moje djetinjstvo i Apphemeride – zašto sam sve ovo napravio
Na svijet sam došao s teškim oštećenjem vida. Cijeloga su mi života smjer Sunca, doba dana i godišnje doba bili vrlo važni za snalaženje. Već se kao malo dijete nisam orijentirao prema zgradama ni putovima. Pamtio sam u kojem godišnjem dobu, u koje doba dana i u kojem smjeru stoji Sunce. Svjetlo i sjena uvijek su bili moj kompas. Sat sam znao očitati već sa samo 4 godine.
Već me kao prvašića nešto fasciniralo: u hladnom studenome Mjesec je u 17 sati stajao gotovo na istome mjestu na nebu kao Sunce ljetnoga jutra u 10 sati. Ljeti mi je pak često bilo tužno što pun Mjesec stoji tako nisko. Tako sam ga rado gledao. Već kao dijete pitao sam se: zašto je to tako?
Često sam maštao kakav bi bio naš život kad bi danom upravljalo ne Sunce, nego Mjesec. Zamisli da nam Mjesec govori kada je jutro, a kada podne. Tada bi naši preci možda gradili mjesečeve satove umjesto sunčanih.
Sa sedam godina na svom satu CASIO svjetsko sam vrijeme uvijek namještao prema Mjesecu. Jednostavno zato što me to činilo sretnim. Sanjao sam o satu koji datum i vrijeme računa prema položaju Mjeseca. Upravo sam to poslije prvo ugradio u Apphemeride. To je mala, neupadljiva značajka aplikacije Apphemeride – ali za mene najvažnija. To je prikaz „Moon” na karti Mjeseca, zajedno s datumom i vremenom.
Baka mi je za rođendan često darovala kalendar s vremenima kada Mjesec izlazi i zalazi.